Prodaja poduzeća prilično je kompliciran i složen proces. Razlozi za prodaju mogu biti različiti – vlasnik poduzeća može planirati odlazak u mirovinu pa si prodajom želi osigurati određena sredstva za mirovinu; vlasnik poduzeća želi promijeniti djelatnost pa novcem od prodaje želi sam sebi omogućiti bolji start; vlasni poduzeća jednostavno više ne želi biti vlasnik. Ovo su samo neki od razloga zašto bi vlasnik mogao prodavati svoje poduzeće, a mi smo se odlučili dati vam vodič kroz cijeli postupak.

Prodaja poduzeća uključuje nekoliko koraka i različita je ovisno o vrsti poduzeća (obrt, trgovačko društvo) koja se prodaje. U ovom članku predstavit ćemo opće korake i proceduru prodaje, uz objašnjavanje specifičnih modaliteta za različite vrste poduzeća.

Pet koraka u prodaji poduzeća

Općenito gledajući, prodaja bilo kojeg poduzeća sastoji se od pet temeljnih koraka, koji zapravo nisu zakonske obveze prodavatelja, ali predstavljaju pametan potez s poslovnog aspekta i nešto što bi svaki prodavatelj trebao napraviti u cijelom tom procesu. Ti koraci su:

  1. Priprema dokumentacije
  2. Okvir za potencijalne kupce
  3. Reklamiranje poduzeća
  4. Pregovaranje
  5. Prodaja

Sada ćemo ukratko prezentirati svaki od ovih koraka.

  1. Priprema dokumentacije je prvi korak što biste ga trebali napraviti. To je zapravo osnovni korak u cijelom procesu, a koji će vam u kasnijem postupku omogućiti lakšu prodaju. Dobro pripremljena dokumentacija privlači potencijalne kupce i odaje dojam profesionalnosti, koji je nužan kod ovakvih pothvata. Ovdje je nužno pripremiti temeljnu dokumentaciju za kasniju prezentaciju poduzeća, što ćete najbolje napraviti ako pripremite tzv. teaser (kratki profil poduzeća) i informacijski memorandum. Teaser je dokument koji sadrži osnovne podatke o poduzeću, tržištu, tržišnom potencijalu, proizvodima i uslugama, te osnovne financijske podatke. Informacijski memorandum detaljno prikazuje poduzeće potencijalnim investitorima i sastoji se od profila poduzeća, financijskih izvještaja i pokazatelja, SWOT analize i sažetka. To su osnovi dokumenti koje treba pripremiti prije nego se uđe u proces prodaje.
  1. Drugi korak sastoji se u definiranju okvira potencijalnih kupaca. Dakle, ovdje ćete – temeljem poznavanja profila vlastitog poduzeća i stanja na tržištu – definirati krug potencijalnih kupaca. Najbolje bi bilo sastaviti listu potencijalnih kupaca, temeljem koje ćete izvršiti kratku analizu. Na temelju dobivenih rezultata analize, izradit ćete strategiju pristupa navedenim kupcima kako biste ih (više) zainteresirali za kupovinu. U praksi, najčešći su potencijalni kupci konkurentska poduzeća, dobavljači, klijenti, poduzeća srodnih djelatnosti i zaposlenici poduzeća.
  1. Treći korak uključuje slanje dokumentacije potencijalnim kupcima te dobru reklamu, odnosno prezentaciju poduzeća. Tu imate priličnu slobodu i možete raditi – sukladno vašoj osobnoj, poslovnoj logici – sve što smatrate korisnim da dobro prezentirate vlastito poduzeće i još dodatno zagrijete potencijalne kupce za kupovinu. Budite odvažni i kreativni, ali isto tako svjesni realne situacije.
  1. U trenutku kada ponude pristignu, treba odabrati onu koju smatrate najboljom. Kada odradite taj dio, onda krećete u konkretne pregovore s potencijalnim kupcem. U tom ste trenutku već svjesni da je kupac zainteresiran i da je spreman prihvatiti vašu temeljnu ponudu, tako da krećete u pregovore oko konkretne realizacije posla, plaćanja, preuzimanja, papirologije i ostalih potrebnih detalja. Ovdje, dakle, dogovarate konkretne poteze oko kupoprodaje poduzeća i usuglašavate stavove i pozicije. Važno je voditi se pravilima uredne poslovne prakse.
  1. U konačnici, dolazi do zaključivanja posla i same prodaje. Ovo je posljednja faza cijelog postupka i odvija se nakon što ste se vi, kao prodavatelj, usuglasili s kupcem oko svih detalja. Detalji se nalaze u ugovoru koji potpisuju obje strane.

S ovime zaključujemo pregled pet osnovnih koraka u procesu prodaje poduzeća. Ovo su, kao što smo već rekli, tek načelni koraci koji se odnosi na svaku vrstu poduzeća i više predstavljaju neke praktične savjete nego konkretne zakonski regulirane korake. Stoga ćemo se u narednim pasusima posvetiti konkretnim zakonskim uvjetima i propisima koji reguliraju ove postupke, a kako se primjenjuju na pojedine vrste poduzeća.

Prodaja obrta

Prodaja obrta donekle je specifična zato što se ne radi o klasičnoj kupoprodaji, već o procesu istupanja iz zajedničkog upravljanja obrtom, kako je navedeno u čl. 35. Zakona o obrtu (NN 143/13, 127/19, 41/20). Dakle, da biste uspješno prodali svoj obrt nekome, ta osoba prethodno mora stupiti u zajedničko upravljanje obrtom zajedno s vama, što je regulirano u čl. 33. Zakona o obrtu. U njemu je rečeno da dvije ili više fizičkih osoba zajednički mogu upravljati obrtom. Njihovi međusobni odnosi moraju biti regulirani pisanim ugovorom, a na kojega se supsidijarno primjenjuju odredbe ugovora o ortaštvu (čl. 637. – 660. Zakona o obveznim odnosima).

Dakle, da biste nekome „prodali“ obrt, on prvo mota sklopiti ugovor o ortaštvu s vama i postati, de facto, suvlasnik obrta. U jednom trenutku, vi odlučujete istupiti iz obrta te se u tom segmentu primjenjuju odredbe o istupanju iz ortaštva (čl. 652. ZOO) te odredbe o diobi zajedničke imovine (čl. 657. – 660. ZOO). U tom smislu bivši ortak sada postaje jedini vlasnik obrta dok vi, kao bivši vlasnik, sada postajete ortak koji je istupio iz obrta. U trenutku istupanja, izvršit će se akontacija dohotka i na to će se platiti porez i tu je situacija, što se financijsko-poreznog aspekta tiče, završena. Obrtnica se također prenosi na ime novog vlasnika, kao i račun obrta, koji je do tog trenutka vjerojatno glasio na vaše ime.

Važno je znati da se sve ove promjene – bilo da se radi o pristupanju novog člana ili o vašem naknadnom istupanju – moraju prijaviti nadležnom upravnom tijelu, koje će onda sve navedene promjene upisati u Obrtni registar. Prilikom upisa promjena nužno je dostaviti relevantne ugovore (čl. 34., st. 2 Zakona o obrtu). Obrtni registar je javni registar i sve promjene važe od trenutka upisa.

Za sve druge relevantne odredbe treba konzultirati Zakon o obrtu, kao temeljni zakon, te sve zakone na koje on upućuje, a među koje spadaju i Zakon o obveznim odnosima te Zakon o porezu na dohodak, između ostalih.

Prodaja društva s ograničenom odgovornošću

Kada govorimo o prodaji društava kapitala (društvo s ograničenom odgovornošću – d.o.o. – i dioničko društvo – d.d.), onda govorimo o prijenosu poslovnog udjela u smisli Zakona o trgovačkim društvima (ZTD). Dakle, ni ovdje se ne koristi termin „prodaja poduzeća“, već se radi o prijenosu poslovnih udjela.

Svaki vlasnik poslovnog udjela (bilo da je cjelokupni vlasnik, bilo da je većinski vlasnik, bilo da je manjinski vlasnik) može prenijeti svoj udio na drugu osobu. Za to je potreban ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrđuje javni bilježnik, a može se koristiti i sudska odluka koja zamjenjuje navedene ugovore. Za ovaj prijenos nije potrebna nikakva promjena u društvenom ugovoru, s tim da sam društveni ugovor može propisivati i neke dodatne uvjete, poput prethodne suglasnosti društva za prijenos udjela (čl. 412., st. 3 i 4 ZTD).

Tu zakon poznaje dvije situacije – ukoliko prijenosom udjela društvo postaje vlasništvo samo jedne osobe i ukoliko prijenosom udjela društvo postane vlasništvo više osoba. U prvom slučaju ne mora doći do promjene društvenog ugovora niti se daje izjava o osnivanju, dok u dugom slučaju novi suvlasnici moraju sklopiti društveni ugovor, kojeg prethodno – jer je bio samo jedan vlasnik – nije bilo (čl. 412., st. 5 ZTD).

Što se tiče odredbe propisane u članku 415. ZTD, propisano je da u odnosu na pravni položaj stjecatelja poslovnog udjela prema stjecatelju poslovnog udjela vrijede glede odnosa u društvu pravne radnje poduzete prema onome tko je taj udio prenio i radnje koje je on poduzeo prije nego što je društvu prijavljen prijenos poslovnog udjela.

Sve navedene promjene moraju se upisati u knjigu poslovnih udjela, koju društvo mora imati i uredno voditi (čl. 410. ZTD). Upis ima konstitutivan značaj, što znači da sve promjene vrijede tek od dana kada su upisane u knjigu, dok se promjene u vlasničkoj strukturi moraju upisati i u registar pri Trgovačkom sudu.

Prodaja dioničkog društva

Poslovni udio kod dioničkog društva (d.d.) naziva se dionica, koja predstavlja vlasnički udio pojedinca u vlasničkoj strukturi društva. Dionice su posebno regulirane u Zakonu o trgovačkim društvima, s tim da nisu sve odredbe relevantne za sam prijenos. Prijenos vlasništva dioničkog društva je specifičan jer se tu uglavnom radi o složenoj vlasničko strukturi gdje većinski vlasnik ili vlasnici kontroliraju društvo, tako da de facto samo oni vrše neke značajne, velike prijenose. Sada ćemo vidjeti neke specifičnosti prijenosa dionica.

Dionice se, u prijenosu, ponašaju kao i vrijednosni papiri. Stoga nije neobično da se materijalizirane dionice prenose indosamentom, na kojeg se primjenjuju odredbe Zakona o mjenici, dok se nematerijalizirane dionice prenose sukladno odredbama o prijenosu nematerijaliziranih vrijednosnih papira.

Prijenos dionica može se dodatno ograničiti statutom društva, tako da – primjerice – prijenos dionice zahtijeva prethodnu suglasnost društva, koja se daje preko njegovih tijela (čl. 227. st. 2 ZTD). Ukoliko je dionica prenesena bez suglasnosti, novi vlasnik dionice neće moći ostvarivati svoja vlasnička prava sve dok društvo ne da svoju suglasnost (čl. 227., st. 4 ZTD).

Sve ove promjene moraju se unijeti u registar dionica te moraju sadržavati sve relevantne podatke o vlasniku dionice. Važno je znati da u slučajevima prijenosa dionica, novi vlasnik mora dostaviti sve relevantne dokumente iz kojih jasno proizlazi da je došlo do prijenosa na zakonit način te da je on novi vlasnik dionica; bez tih dokumenata, upis u registar nije moguć, odnosno promjene neće stupiti na snagu.

Kao što vidimo, unatoč različitoj terminologiji, pravila za društva s ograničenom odgovornošću i dionička društva su prilično slična, uz iznimku da je zbog drugačije vlasničke strukture proces kod dioničkog društva ipak malo složeniji nego postupak za društva s ograničenom odgovornošću.

Troškovi

Što se tiče generalnih troškova, usluge javnog bilježnika – gdje su one potrebne – predstavljaju jedini obvezni trošak u procesu prodaje bilo koje vrste poduzeća.

Sama cijena usluge računa se prema dogovorenoj prodajnoj cijeni poduzeća, a minimalni trošak kreće se u iznosu od 4.000,00 kuna. Ovo je u praksi važno sam za društva s ograničenom odgovornošću, s obzirom na činjenicu da se prijenosi obrta i dioničkog društva vrše na drugi način.  U ovom slučaju, sam proces prodaje započinje sastavljanjem ugovora o prijenosu poslovnog udjela, koji obično sastavlja odvjetnik.

Cijena sastavljanja ugovora, prema važećim tarifama odvjetničkih usluga, također je vezana uz dogovorenu prodajnu cijenu poduzeća. Promjenom vlasnika dolazi do promjene društvenog ugovora (temeljnog akta svakog poduzeća) u više članaka (minimalno četiri), a svaka promjena zahtijeva objavu u Narodnim novinama da bi bila pravovaljana. Cijena jedne objave u Narodnim novinama je 200,00 kuna.

Osim toga, potrebno je platiti i 250,00 kuna sudskih pristojbi za promjene podataka o poduzeću pri registru koji se vodi na Trgovačkom sudu. Obično se stranke u prodaji poduzeća žele zaštititi te angažiraju odvjetnika koji im pomaže tijekom procesa, a cijena odvjetnika ovisi o uključenosti u proces i prodajnoj cijeni poduzeća, što je također sukladno važećim tarifama kako ih je propisala Hrvatska odvjetnička komora (HOK). Novac koji je fizička osoba („stari“ vlasnik) stekla prodajom poduzeća se smatra kapitalnim dobitkom i kao takav se u Republici Hrvatskoj ne oporezuje; vidjeli smo da ovo ne vrijedi za obrt, gdje se isplate smatraju oporezivim dohotkom.

Zaključak

Sumarno, proces prodaje bilo koje vrste poduzeća iznimno je složen i uključuje nekoliko općenitih koraka, ali i dobro manevriranje među zakonskim normama. Ovisno o vrsti poduzeća koje se prodaje, temeljni zakoni su ili Zakon o obrtu (za obrte) ili Zakon o trgovačkim društvima (za pet vrsta trgovačkih društava u hrvatskom pravu). Pravila za svaku vrstu poduzeća su drugačija, tako da kod je kod obrta potrebno urediti zajedničko upravljanje obrtom, a onda istup, dok je kod društava kapitala u pravilu dovoljan prijenos udjela ili dionica, uz druge zakonom propisane elemente. Oporezivanje isto ovisi o vrsti poduzeća, tako da će se isplata dohotka kod obrta oporezivati, dok je prodaja poslovnih udjela u društvu s ograničenom odgovornošću neoporezivi kapitalni dobitak.

Prodaja je prilično kompliciran proces i prije nego uđete u cijelu proceduru, dobro se informirajte i posavjetujte sa stručnjacima kako bi cijeli proces bio izveden čisto i lege artis, na zadovoljstvo vas kao bivših vlasnika i kupca, kao novog vlasnika.